│ Datum kreiranja: 30. januar 2021. godine│

U susrit nacionalnom prazniku Bunjevaca – „Danu Velikog bunjevačkog prela“,u saradnji Ustanove kulture „Centar za kulturu Bunjevaca“ i Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, te nuz angažovanje članova KUD „Aleksandrovo“, održan je scenski prikaz običaja za prelo.

Jasno je kako zbog aktuelne epidemiološke situacije uobičajene proslave neće bit, pa su se organizatori potrudili prikazat kako je to kadgod prelo izgledalo u bunjevačkim kućama.

– Tradiciju ne prikidamo, svoj nacionalni praznik obilužavamo onako kako možemo. Nadamo se boljim danima, i kako će se prelo, ko i cio život, vratit u normalu. To što su nas nevolje dočekale i u 21. viku, ne znači kako smo odustali od onog što nam znači – kazala je dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine.

Organizatori su se potrudili očuvat kontinuitet izbora najlipše preljske pisme, a nagradu za ovu godinu dobila je Alisa Prćić, za pismu „Salaš na brigu“.

– Inspiraciju crpim iz ditinjstva, jedan dio sam provela na salašu. Te slike i ta sićanja žive u meni. Sad pišem, kako bi to ostavila svom sinu, kako bi ti običaji ostali živi, makar u pismi – divani Alisa Prćić.

„Salaš na brigu“

Sve je to kadgod drukčije bilo,

al ko još mari za lanjski snig?

Zaborav krade sve što mi milo,

al još mu ne dam zavijan brig.

Galope konja, kopita trag

na snigu bilom koji svitluca.

Još jedared da priđem prag,

tamo di srce najjače kuca...

Di lapmaš vatrom života plamti,

i dušu griju pendžera dva

u mraku svitle, to srce pamti.

Salaš na brigu srića je sva.

Pod nogama škripi, tišinu para

milion pahulja, zavijan put.

Al njezina ruka „dvore“ otvara,

u zagrljaj sklanja pod ugrijan skut.

E... to su salaši koji se pamte,

Bunjevci čuvaje, Bunjevci znadu,

da vatre lampaša životom plamte,

i zbog tog običaje od zaborava kradu.

Ne, ne dam nikom svoje imanje,

nit zlatne njive, nit šlingeraje,

a ni dračove, ni suvo granje.

Ne, ne dam nikom ni više, ni manje...

Od onog što možem, od onog što znam

i srce i dušu uzmite, dam.

Al sićanja čuvam, ko sliku staru,

ne dam, ne dam je zaboravu.

A nemoj ni ti, rode moj jedini

proliti bokal i punu čašu,

neka nas prelo sve ujedini.

Pivajmo glas onu našu.

Satraće vrime i kola stara,

i onaj đeram na srid avlije,

al ne da Marin, ne da ni Mara

da običaje naše snig zavije!

│ Datum kreiranja: 17. avgust 2020. godine│

Nacionalni praznik „Dan Dužijance” Bunjevci su obilužili tradicionalno, na Veliku Gospojinu, 15. avgusta.

Izostale su ove godine, kako je to i bilo najavljeno, svečane povorke, programi i masovnije propratne manifestacije, al je sačuvana suština „Dužijance”, odnosno zafala Bogu za novo žito i za kruv koji će se od njeg pravit u naredni godinu dana.

Nuz poštivanje propisani mira ovogodišnja centralna manifestacije „Dana Dužijance” svela se na blagoslov kruva od novog žita u Franjevačkoj crkvi, te na njegovu pridaju, dok je prija Mise zafalnice dr Suzana Kujundžić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine položila cviće na spomen-bistu Blašku Rajiću, koji je neraskidivo vezan s tradicijom Bunjevaca i „Dužijancom.”

– „Dužijanca” je ove godine taka kako je i stanje u cilom svitu. Zato smo sve sveli na minimum, što se tiče broja ljudi koji mogu doć, al mi se zato čini kako je tim ostvaren duhovni maksimum, jel smo se svi ustremili na to, istaknit osnovnu ideju „Dužijance”, zafalu Bogu. Istovrimeno smo pokušali našim Bunjevcima približit „Dužijancu” kroz izradu dokumentarnog filma koji divani o „Dužijanci” i svim programima koji su bili u okviru obilužavanja nacionalnog praznika. Na kraju, srićni smo i ponosni, a nadamo se kako ćemo „Dužijancu” 2021. godine slavit bar ko što smo slavili 2019. – istakla je dr Kujundžić Ostojić.

Kruv od novog žita u Franjevačku crkvu su uneli bandaš i bandašica Marijan Horvacki i Ivona Ivković, a tokom Mise zafalnice blagoslovio ga je fra Zdenko Gruber. Govoreć o Velikoj Gospojini i Blaženoj Divici Mariji, on je naglasio kako je potribno držat se Božiji zapovidi i kad je teško, te da je važno ustrajat u viri čak i kad se čini da su rezultati suprotni od onog što očekivamo. Potom je istako kako je jedan od lipi načina okrećanja čovika Bogu jeste i da mu bude  zafalan, pa i kroz zafalu za plodove polja.

– Biti zahvalan Bogu za dobra koja nam daje je velika životna mudrost, nešto što čoveka čini sretnim i otvara ga da primi nova dobra, otvara nam oči da vidimo čime nas Bog sve to daruje. Uzimamo mnogo toga danas „zdravo za gotovo”, pa je zato zahvalnost za plodove polja i pre nego što počnu da nam pomanjkaju nešto što nas približava Bogu i što nas usmerava punini života – naglasio je fra Gruber u svojoj propovidi.

Bandaš i bandašica su kruv od novog žita pridsidnici NSBNM pridali u Etno kući „Kuntić”, di je i prikazan dokumentarni film o „Dužijanci”. Divaneć o svojoj ulogi u obilužavanju nacionalnog praznika Bunjevaca bandaš i bandašica, koji dolaze iz Kulturno-umitničkog društva „Aleksandrovo”, su istakli kako im je činilo zadovoljstvo bit dio tradicije Bunjevaca.

– Kako sam već dugi niz godina u folkloru dobro znam sve običaje i drago mi je što sam izabrana za bandašicu. „Dužijanca” je stari običaj kojim se obilužava kraj žetve, navikli smo, istina, na štogod drugčije proslave, al će mi ovo svakako ostat u sićanju ko jedno posebno iskustvo – ističe devetnajstogodišnja Ivona Ivković, dok četri godine stariji Marijan Horvacki nastavlja:

– Mladi tribaje čuvat običaje, znat svoju tradiciju i bit to što jesu. Dobro je podsitit se kako se kruv kadgod obezbeđivo, jel je sad lakše radit poslove na njivi. Malo smo možda i zaboravili šta znači kruv, često smo ga bacali, a sad nas ova kriza uči nike stvari malo više cinit.